Category: [2018.] A THOUSAND HIGHWAYS

Sunčano jutro u Metropolisu. Tek drugi dan na ovom putu kad ne prolaze kilometri i ne moram misliti na organizaciju, vrijeme, raspored, lokacije, koja je valuta i kako se kaže dobar dan i hvala. Utroba grada vrije od svanuća. Čujem ih kroz prozor. Tramvaji, motori, policajci, gurači kolica, otvaranje rolo vrata trgovina, kamion dostave, trgovac… Continue reading Stop the Time, Süleymaniye

Iz Amasye za Istanbul. Do grada Bolu običnom cestom jer autoput ide kroz tunel, a preko brda je divan pogled. I deseci pečenjarnica. Kratko se utrkujem između kamiona s turskom damom na motoru. Prva je počela. Istanbul je putovanje za sebe. Dva dana iz poštovanja prema galebovima, sutlaçu, tucanoj paprici, sapunima, kebabu i kamenoj arhitekturi.

Crnomorska magistrala. Napokon dugo i dobro spavanje. Za doručak meki, domaći putar na lepinji i med s okolnih brda. Zatim 350 kilometara po pljusku. Cesta je odlična. Dvije i pol trake u svakom smjeru. Zdesna uznemireno zelenoplavosivo Crno more, a slijeva zelena brda, gradovi, odron zemlje i kilometarske kolone zbog odrona. Ručak u šoferskoj mehani/restoranu… Continue reading Karadeniz Karayolu

Danasnji odlazak iz Gruzije namjerno odugovlacim. Jutro u Tbilisiju pocinje polako. Ljudi i auti zure u skladu s ponedjeljkom, ali nista nije otvoreno. Trazim mjesto za napokon dupli vruci espresso s ustrcajem vruceg mlijeka. Jos malo setnje po suncanom starom dijelu. Gruzija je uletjela nekako neplanirano u paketu s Azerbajdzanom, pa nemam bas karte ni… Continue reading Coast to Coast

Danas nemam vremena za gornju ulicu s divnim kavkaskim planinama, već autoputom ravno iz Azerbajdžana u Gruziju. Turkmeni koji žive u Azarbajdžanu su ljubazni ali beskompromisni. Osmijeh dobiješ od svakog, al zajebavat nemoj ni probati. Muškarci jašu konje u kasu, po autoputu. Suprotnim smijerom. I nije im konj proteza za libido, već dio življenja s… Continue reading მზიანი დღე საქართველოში

Zadnje jutro u Iranu budim se uz šum valova Kaspijskog mora, u hotelu kraj plaže. Hotel pamti i bolje dane. Nadam se da će mu opet doći. Potez od Bandar Anzali do grada Astara vozim između rižinih polja. U glavi blues. Još jedan gablec prije granice. Zbog Ramazana je sve zatvoreno. Parkiram kraj pečenjarnice čiji… Continue reading Time Portal

Posljednjeg dana puta po Iranu vozim sjeverozapadnom cestom. Većinom uz obalu Kaspijskog mora. Zelenilo, velika vlaga, oblaci i pokoja kap neosvježavajuće kiše. Cesta vodi uz more, koje se ipak tek ponegdje vidi. Prvi red do mora je rezerviran za nefotogenične resorte s visokim ogradama i rampama rezerviranim za kremu. Stižem već kasno popodne u lučki… Continue reading Disappearing

Iz velikog Mashada krećem rano. Pozdravljaju me Rafi i njegova dvogodišnja princeza. Nadam se do skorog viđenja. Putujem gornjim, sjevernim pravcem, prema zapadu, prateći granicu ovog puta nedosegnutog Tukmenistana. Pejzaž postaje zeleniji. Po ulasku u NP Golestan cesta te vodi kroz šumu i zelena brda s uređenim poljoprivrednim kulturama. Pšenica i riža jedna pored drugih… Continue reading Back to Green

Danas duga cesta za Mashad, dijelom već poznata. Iz pustinjskog Nehbandana izlazim oko devet. Temperatura je domaća, ranog ljeta na kontinentu. Cesta je dobra, pa Crnoj dajem oduška. Da si pročisti pluća. Na pustinjskom pejzažu se svako malo pojavljuju zračni vrtlozi-tornada koji dižu prašinu visoko na nebo. Nisu jaki i brzo se raspadaju. Spazim jednog… Continue reading Splendor of the Dust

Budim se u Kermanu prije svitanja. Shiva mi je sinoć zapakirala doručak. Ona još spava, ali njezina mlađa sestra izlazi na posao otprilike kad i ja. Njen posao je računovodstvo, a moj putovanje motorom preko ozbiljne pustinje Lut. Tapkamo u mraku i šapćemo instrukcije oko otvaranja garažnih vrata. Da ne probudimo Shivu, mamu i pudlicu.… Continue reading Sand Ocean

Ušao u sjevernu pustinju Kavir. Iz Yazda na putu do Kermana. Pustinja, prašina, kamionii kravansaraji. Neki obnovljeni, neki u raspadu. Nije vruće. U Kermanu Na ručku kod Shive. Osjeti se jug. Na bazaaru puno afganistanskih nošnji. Jedna baka ima tetovirani križ na čelu. Vidjeti poveznice sa ženskim tetovažama u našim krajevima. Kasnije jurio taksijem po… Continue reading Smell of Desert

Na putu iz Esfahana u pustinjski grad Yazd prati me sunce. Oblaci su ostali u dalekom sjećanju u maglovitim vrhuuncima istočne Anatolije. Ipak i danas kratko ozebao na sunčanom prijevoju od preko 2.300 nm. U Yazdu podnošljivo toplo. Popodnevna sijesta i post drže ljude podalje od gradskih ulica. Čeka se iftar i gusta juha i… Continue reading Catching the Wind

Dopodne šetnja kroz elegantne ulice Esfahana. Pročelja od žute cigle, koja mora biti na barem 60% fasade. Ulazim u Džolfu – šarmatnu armensku četvrt. Prije 400 godina u Esfahan su doveli Armence da im organiziraju trgovinu i administraciju. I danas, Esfahanci traže eleganciju po Džolfinim dućanima. Pored zgrade suda, u hladu duda sjedi vremešni gospodin… Continue reading Saffron Overdose

Polsatna šetnja po divnim ulicama Esfahana kroz drvorede javora i akacija vodi te do drugog najvećeg trga na svijetu. Trg je okružen jednokatnom građevinom s kolonadama u kojima su smješteni dućani s ručnim radovima i malim obrtima. Za turiste, ali sve još nekako ne pretjerano konzumerski izraubano. Osim pokojeg sramežljivog pozdrava vlasnika dućana nitko te… Continue reading A Day in the Life

Sunčana nedjelja petkom. Sjedim ispod duda, putujem prstom po šarenoj karti. Grlice pjevaju na Perzijskom. Fruštik je na stolu. Jednostavno i domaće: masline u umaku od oraha, datulje s tahinijem, pekmez od mrkve, jaje na oko sa šafranom, feta, voće, salata i čaj s cimetom. Ne vraćam se.

Najljepše hlače nose Kurdi. Na putu kroz zapadnu Iransku pokrajinu Kurdistan pratio me potpuno zeleni, travnati krajolik ponkojem se cesta penje i do 2200 nm. Divna zemlja hrabrih i ponosnih. I vrlo skromnih. Čeznu za nečim što drugi imaju, ali su zaboravili to cijeniti. Kako ovdje očigledni stranci bas nisu česti kroz svih tristotinjak kilometara… Continue reading Kurdish Rhapsody

15.5. ušao u Iran. Tabriz, vjetrovito, 17°. Sreća, ljubav, toplina. Moram se malo zrihtati za izlazak na korzo. Inače se neću nikad bogato udati. Krepo mi wordpress, pa ću dalje samo slike.

Put do Erzuruma – najvećeg grada na istoku Anatolije je čeznja svakog putnika gladnog daljina.  Cesta se penje na 1.800 nadmorskih metara. Čajkane kraj puta sastavljene od pruća i kartona. Dim iz limenih dimnjaka zove te da staneš i malo razmisliš uz čaj i travnate pejzaže posute jablanovima. Kraj puta plavi i bijeli šatori nomada.… Continue reading Gornjim Ulicama