Vade Mecvm

Wednesday, August 24, 2016

Pass Over



Read More »

Saturday, June 11, 2016

All the Hemispheres in heaven

Leave the familiar for a while.
Let your senses and bodies stretch out
Like a welcomed season
Onto the meadows and shores and hills.
Open up to the Roof.
Make a new water-mark on your excitement
And love.
Like a blooming night flower,
Bestow your vital fragrance of happiness
And giving
Upon our intimate assembly.
Change rooms in your mind for a day.
All the hemispheres in existence
Lie beside an equator
In your heart.
Greet Yourself
In your thousand other forms
As you mount the hidden tide and travel
Back home.
All the hemispheres in heaven
Are sitting around a fire
Chatting
While stitching themselves together
Into the Great Circle inside of
You.
Khwāja Shams-ud-Dīn Muḥammad Ḥāfeẓ-e Shīrāzī 


Read More »

Thursday, June 9, 2016

Dva Grada














Read More »

Wednesday, June 8, 2016

Sinkronicitet

Prvi put na Istok
Prije šest godina
Bilo je sve
Blistavo i strasno

Organizacija puta bez pameti. 
Samo zelja za naprijed, sto dalje, sto vise ceste.
Tad sam u prolazu kroz mali gradic
Erzincan na istoku Anatolije, obnevidio od gladi slucajno stao pored restorana u centru.

Poslije sam godinama gnjavio sebe i poznate s pricom o najboljem kebabu pecenom na drvima. 
Danas trazim taj restoran. Erzincan se od tad potpuno promijenio. Preuređeni centar i glavna ulica po kolicini ducana, restorana i blijestecih reklama sad imaju vizuru nekog manjeg razvijenog germanskog grada. Osjeti se povratnička ruka.

Ramazan je, al ovdje se sve dimi od kebaba i nasmijeseni ljudi sjede u restoranskim interijerima. Ne mogu nigdje parkirati bas pored neke hrane. Promet, semafori, trubljenje.
Izlazi auto s parkinga i slucajno savrseno parkiranje pred malom, sarenom kebabdzinicom.

Sjedam u nutra i izgubim se u vremenu.
To je naime bas
Moja uber pecenjarnica
Isti gazda koji povremeno
Na ulicu vikne bujrun
Isti bozanstveni döner
S vatrom od drva
Pored je i novi, pileci
Ali na plin

Putujem svakim
Zalogajem kroz refleksiju
Sjedim li to sad
Ili onda
Sto se sve dogodilo
Sto bi sve moglo
Biti kad sjednem
Slijedeci put
Koje su konstante
A sto se u meni
Promijenilo

Dalje na cestu kroz oblake.
Obicno kad putujem bez obzira na slicnu ili istu rutu gledam kako bi svaki put konak bio u drugom gradu. Od toga je izuzet samo Istanbul kao metagrad i posebna planeta.

Od ove godine ce to biti i carobna Amasya.
Neki duboki mir zove iz planina koje okruzuju grad. 
Otomanske urbane kuce gotovo nedirnute iz onih vremena. 

Zenske fizionomije čuvaju tajne iz vremena kad su u Amasyu dolazile princeze na odrastanje. Geneticka arheologija bi otkrla razloge njihove tamnije puti, divljih azijskih očiju i oblih proporcionalnih lica.
Muški po ulici su kicoši u špic papcima, uskim hlačama i dugim, raščupanim zulufima. 

Čeka se iftar koji počinje pucnjem iz topa i pjesmom imama. Konobari viču i zovu u blijestece restorane. Kompletna iftar večera za desetak lira.

Pjevana molitva je zapocela i sve ulice opuste. U trgovinama i uredima vecera se nesta fino iz srebrnih lonaca donesenih od kuce. Pocne se s datuljom i gutljajem vode, pa topla corba nakon koje slijedi nesta konkretno.
Meni je veceras želja za slasnom pide sa sjeckanim mesom. Propjesacim cijeli grad dok ne stignem na vrata skromne pekarnice. Unutra osoblje bas dovrsava svoju veceru i toci caj. 
Malo iznenađeni brzo se organiziraju, konobar trci s google translate mobitelom u kojem umjesto prijevoda kakav pide zelite pise 'Ajmo pričat o Pidi'.
Sve se umiri kad na stol stigne vruci, narezani slasni pide, casa ajrana i tanko narezana salata od luka s octom.

Jedem polako.
Da potraje do
Slijedece godine.












Read More »

Tuesday, June 7, 2016

Time Stands Still

Danas je u Iranu prvi dan Ramazana.
Dan kasnije nego u Bosni, pa taj dio moram istraziti. 
Da nije razlika lunarnog i solarnog kalendara.
Dorucak u hotelu je serviran.
Kaurini žvaču jaja i salatu
Tabriz se polako budi.
Pakiram se stisnutih vilica.
Sta mozemo.

Riknula mi satelitska navigacija. 
Po treci put. 
Odavdje bi svatko ionako mogao i zmirecki do doma. 

Na granici uobicajeni cirkus. 
Na Iranskoj strani sve ide svojim tokom. 
Potpis ovog efendije, pecat onog, pogled treceg, klimoglav bossa, neprimjetni trzaj brka uberbossa, ceskanje po glavi zadnjeg na rampi.

U Turskoj sam se odmah predao i sve priznao, pokajao se i pokazao uplatnicu za kaznu u nadi da me nece i treci puta policajci u civilu kojima vire drske od pistolja iz gaca voziti u kombiju na drugi kraj prijelaza da fotokopiraju uplatnicu.
Petnaest minuta kasnije vozimo se u kombiju s policajcima i pistoljima u gacama i uplatnicom na fotokopiranje.

Sve je danas usporeno i tiho. 
Vrijeme je stalo

Cak sam i graničnom hustleru koji mi se odmah rukama obuhvatio za nogu i kojeg vucem po podu carinarnice na kraju rekao, da mi je bas zao, al da cemo njegovo radno mjesto ugasiti do slijedeci put.

Sunce sija jos tih
Par kilometara pored Araarata i
Njegovog vjecitog oblaka.

Samo Noa podbada:
Ajde sta si se stiso?
Napunio si se ljepotom.
I kakav ti je to carobni kilim
Kad ti vozis njega?

Iz zutog sunca i prasine
Vozimo u crne planine
U magli i oblacima
S pokojom munjom

Kako se cesta penje
Preko 2500m
Tako se pojacava kisa
Olujni vjetar
I hladnoca s mrtvackim
Prstima za vratom

Racunam kako je od
Prekjucerasnjeg znojnog
Tehrana
Sad temperatura pala
Skoro cetiri PUTA

U jednom zavoju na
Prijevoju prije Erzuruma
Susnježica na travi

Pljusti nemilosrdno
Vec pet sati
Naravno da mi je
Sve propustilo

Oklopna vozila
Mitraljeska gnijezda
Mladi Otoman
Specijalac na
Checkpointu
Do zuba suvremeno
Naoruzan viče
Otkud si, kamo ides
Sta imas tu i tu i tu
Nije puco

Poslije samo
Smeđe ovce i
Njihovi cuvari
U sakou s puloverom
Vrecastim hlacama
I francuskom kapicom
Nabijenom ravno
I crnim brkom
Plus kisobran

Na semaforu mi prilazi
Desetogodisnja prosjakinja
Lica rastopljenog necim
Strasnim
I ocima nekog dragog
I poznatog
Samo da me podsjeti
Da me podsjeti
Da su tuga i bol
More najvece

 




Read More »

Monday, June 6, 2016

Jos Dva Koraka Kroz Žuto

Iz Qale Bale vodi duga cesta kroz ravnicu.
Po njoj pretrcavaji zuti gusteri duzi od pola metra. 
Neki nisu nocas bili dovoljno brzi pa se mogu razgledati izvana. 
I iznutra.

Nacionalni park je dom
Leopardu i azijskom majmunu.
Bio je za jednu noc
I evropskom.

Kasnije propadamo
U tehranski prometni inferno

Vozaci i pjesaci
U hodu po rubu
A i vrucina je ko iz

Na vratima
Javne garaze
Srecem konsterniranog
GS druga
Iz Austrije
Ne moze docekati
Vise tu faking
Vizu za Uzbekistan
I nakon sto dana
Vraca se doma

Sto
Sretnik

Sutra u jutro
Do Tabriza u zutom oblaku
Puse pustinjski vjetar
Sve je zuto
I oci i pluca
Padne koja kap
Vruce kise
Pa sve to zuto
Zalijepi po nama
Nastavljamo
Obuceni u Iran

Na vecer
Secem po tabriškoj trznici
U sklopu bazaara
Veliki pladnjevi
Puni crnog duda

To me drvo i plod
Vracaju par stoljeca
Kad sam bio neki
Vitez,pčelar,iscjeljitelj
Nešta

Sutra sluzbeno
Ovdje pocinje
Ramazan
I na izvolte
Su datulje svih sorti
I glikemijskog indeksa
Tisuću hiljada

Srecem stare frendove
Od prvog dana
Mjenjač love na ulici
I osoblje koobide
Restorana
Mašu i dobacuju
Moglo bi se rec
Da sam
Domaci








Read More »

Sunday, June 5, 2016

Stay You Fool

Sinoć prije spavanja
U goste mi došao
Mladi par iz Tehrana
S djetetom
Kazu samo rade, rade
Pa pobjegnu ovdje
U tisinu i ljepotu
Da ozdrave

Nakon spavanja na trijemu
U sjajnom ogromnom
Mrezastom satoru
Koji se iz torbe sam
Otvori i ispravi u trenu

Ustajem rano 
Domaćin predamnom
Friga jaja na nekoj masti
Bez mirisa ni okusa
Umačem lepinju u
Pire od datulja
Feta sir i
Slatko od bresaka

Danas se zatvara krug puta
Jos dva dana stvarnosti
A onda opet san





Read More »

Saturday, June 4, 2016

Fatamorgana


Sanjam kako putujem na letecem kilimu i stizem do poznatog mjesta ali u Iranskim planinama. 
Znam da ne moze biti java i smijem se sebi što izmisli umorna glava. 
To je selo Lastovo, ali od žute, zemljane cigle. 
Mirisu oleandri, loza po dvorištima, smokve uskoro za branje. 
Strme i uske kamene ulice vode kroz prolaze između kuća. 
Nadvoji, prolazi, usnule kuće, drvena vrata od konobe, ekipa pred dućanom.  
Tu, iza vrata netko sprema gradele.
Čeka me čaj na tepihu na trijemu dok pada mrak i s brda se spušta povjetarac u breskvine krošnje. 
Možda se više ne probudim.
------------
Selo se zove Qale Bala (Visoki Dvorac), šezdesetak kilometara od glavne ceste iz Mashhada za Tehran u nacionalnom parku Khar Turan. Čini se da ovdje dolaze Iranski šmekeri na odmor. Postoji i neka moderna vila iznad sela. Sve je picnuto, uređeno i konzervirano, ali bez intervencija. Petstotinjak ljudi živi na stari seoski način.
Stranci turisti su ipak vijest s naslovnice. U prolazu po selu zbog fotografiranja pozdravio sam sve stanovnike ponaosob.  Uobičajeno nepovjerenje prema fureštima je u mojem slučaju bilo ublaženo zbog faktora iznenađenja.












Read More »