Vade Mecvm

Monday, May 30, 2016

Parsa

Nakon buđenja i kratkog dorucka izlijexej iz vjetrovitog Shiraza u prigradsku prasinu, kroz nizove Zamyada s izlozenim vocem i povrcem do pedesetak kilometara udaljenog Perzepolisa.

Tamo je turusticka industrija vec zapocela eksploataciju. Preskacem sve to osim espressa koji je ipak bio zlocin u pokusaju. Nevrmajnd. 

U centru paznje su rusevine nekad najveceg carstva u tom razdoblju, pocevsi od oko 500te P.K.

Sunce je s vjetrom pa se otvoreno nalaziste moze polako razgledati.

Kralj Darije 1. i njegovi nasljednici su si na kamenim zidinama dali isklesati raskosnu video promociju. Kolone tadasnjih narodi i narodnosti nose kralju poklone, a on sa zlatnom trajnom ondulacijom na glavi i bradi ubada nožom u trbuh genetsku mutaciju bika, lava i orla. Od orla su krila, jer bi sve druge kombinacije bile skroz neaerodinamicne.
I tako ti prizori u deset kombinacija.

Dijelovi palaca i hrama su isječeni u živoj stijeni na licu mjesta. Zimska palaca tachara je imala tako uglacane zidove da se u njima moglo vidjeti svoj odraz. Na zidovima su jos dobro vidljivi tekstovi na raznim pismima, kako su se vec politicke strukture mijenjale. A izvodila su se i premijestanja kamenih likova iz dnevnopolitickih razloga. 

Perzijsko razdoblje je bilo prozeto onime sto ni danas zvali ekologijom i multikulturalnošću. Idila je trajala do dolaska Velikog Osjemenjivača Alexandra, koji je Perzepolis spalio do temelja i uz pomoc 3000 (tri tisuće) deva jedva odvezao riznicu. 

Sad smo ostali samo mi, turisti i nas trenutni odabir vrijednosti.

Ipak, u zgradi muzeja unutar kompleksa, u vrlo skoromnom postavu (vecina vrijednog je u Arheoloskom u Tehranu) sam pored jednog sasavog pi ar teksta gdje tih godina neki od devet kraljeva u nizu klinasto objasnjava narodu sta ce mu sve raditi, al ne zato jer je kralj, vec jer je to volja Ahuramazdina, dakle pored toga sam pronasao izlozene zanimljive i lijepe uzorke materijala originalne perzijski plave boje iz nalazista koja datiraju iz razdoblja slave Perzepolisa. 

Povratak u Shiraz, u vrevu i prometni infarkt, ali s osmjehom i vjetrom i suncem i breskvama.

Razmišljam o svom najdrazem vinu koje se zove po ovom gradu i pjesacim kroz Širaske parkove do Hafezovog mauzoleja. Grobni sarkofag ovog vjerojatno najvaznijeg Iranskog pjesnika iz 14.st je minimalisticki kvadar od poluprozirnog mramora s uklesanim tekstom ispod kupole s perzijski plavim uzorkom.

Kraj groba dvojica na glas čitaju njegove pjesme. Pojedinci i obitelji stalno hodocaste.

Sa subverzivnim osmjehom se ovdje zna napomenuti da je knjiga s Hafezovim pjesmama ispred svih knjiga u kuci.

It happens all the time in heaven,
And some day
It will begin to happen
Again on earth -
That men and women who are married,
And men and men who are
Lovers,
And women and women
Who give each other
Light,
Often will get down on their knees
And while so tenderly
Holding their lover's hand,
With tears in their eyes,
Will sincerely speak, saying,
My dear,
How can I be more loving to you;
How can I be more kind?

Read More »

Sunday, May 29, 2016

Kroz Planine Zagroz

Ostavljam Esfahan s jasnom vizijom ponovnog dolaska.

Za Shiraz je slađe poći preko planina Zagroz. S ceste se u daljini vidi masiv pod snijegom. Put ipak vodi kroz nize vrhunce s prijevojima do 3000.
Svjezina ulazi u odijelo i kacigu i opusta nakon gradske vreve.
Nakon pustih ali lijepih krajolika ulazimo u tamno zelene tonove. Pretpostavljam polja razi. Zatim dolaze sume po obroncima. To su niska stabla hrasta s prilicnim prorijedom tako da imas dojam da si okruzen maslinicima.

U ovim krajevima zive nomadi Qashqai i Bakhriari. Prolazim kraj njihovih satora i malih torova s par koza ili ovaca. Uz svaki je obavezno parkiran legendarni plavi kamiončić Zamyad. Perzijski plavi.

Na jednom odmoristu rucam i upoznajem domaće. Dječak koji pomaze u restoranu. Chaplinovski melankolican lik u vojnim hlacama. I presretni, ponosni tata s kcerkicom i suprugom i uglancanim Zamyadom.

Bez i jedne zajednicke rijeci smijemo se, rukujemo, slikamo, dijelim banane i kasnije opet trubljenje i mahanje na cesti.

Napokon Shiraz. Danasnja kraca tura od jedva 500 na odlicnim cestama me umorila. Trazim smjestaj. Grad je zivahan i drugaciji od sminkerskog Esfahana. Trube i dovikuju sa svih strana. Iz jednog auta u voznji deckic pruza cokoladicu. Obitelj mase. Curica u autu se skoro rasplakala jer mi i ona nije dala cokoladicu. Pa onda skoro svi u sudar da dohvatim i njezin poklon.

U hotelu pregovori za cijenu. To mi bolje ide nego s tepisima.

Dan zavrsavam u potrazi za laganom vecerom. Lutanje po vrlo zivom gradu u 10 na vecer nije me dovelo do mirisne rize.
Stojim u polumraku ulice umoran, gladan i 3500km od kuce. Jesam li osamljen ili mibje svugdje kuca?
Good evening, sir. May I help you?
Penzioner s odlicnim engleskim sad radi kao vozac turista za Persepolis. Secemo i razmijenimo zivot u par recenica.
Deset minuta kasnije po uputama umirujem se basmatijem sa šafranom u podrumskom restoranu gdje veceraju domaci.

Read More »

Saturday, May 28, 2016

Photo Bulk 2

Read More »