Izašao iz broda u Almeriji u podne.
Sve je isto kao i jučer, sporo, sjajno, nasmijeseno. Opium koji ti putovanje pusti u vene i pustinja koja te vuče natrag. Pa još španjolski doručak kraj ceste: bocadillo duljine lakta, omlet i café con leche.
Grabim po andaluzijskim brdima prema Madridu. Lokomotiva u punoj pari. Saint-Exupéry Ligtning…
I kako je to bilo da se malo umorila
I kako baš nakon 5000 km pustinje
I kako sam to primjetio bez nerviranja, kao da mi je prijatelj malo zastao
I kako bas na nizbrdici, bas na kilometar od benzinske
Po mirisu rekao bih da je brtva propustila ulje mijenjača u prostor suhog kvačila. Motor radi savršeno samo stoji na mjestu.
Prvo sam stavio glazbu u uši, braća Guttierez, bas za ovu priliku.
Zatim lavina telefona između Španjolske i Belgije. Drugarice s benzinske dolaze provjeriti jesam li dobro, gospodža bajkerica se izdvoji iz grupe motora koja joj zvužducima dobacuju…jel mi što treba, aha ’embrague’ (kvačilo), majkumu.
Kamion za vuču ‘amigo, stižem za 10 min’. Mali grad Andujar, dame u kiklama na volane, iz onog vremena, s cvijećem po glavi. Proslava Romería de Nuestra Señora de la Cabeza. U jutro kava na trgu.
Slijedećih par dana me čekaju autobusi, vlakovi, taksiji, avioni, Cordoba, Malaga… godišnji snova. Debela ima svoj odmor do Madrida, dok ne dođem po nju.
Samo da se ne probudim prebrzo…
===============
Take this kiss upon the brow!
And, in parting from you now,
Thus much let me avow —
You are not wrong, who deem
That my days have been a dream;
Yet if hope has flown away
In a night, or in a day,
In a vision, or in none,
Is it therefore the less gone?
All that we see or seem
Is but a dream within a dream.I stand amid the roar
Of a surf-tormented shore,
And I hold within my hand
Grains of the golden sand —
How few! yet how they creep
Through my fingers to the deep,
While I weep — while I weep!
O God! Can I not grasp
Them with a tighter clasp?
O God! can I not save
One from the pitiless wave?
Is all that we see or seem
But a dream within a dream?
E.A.P.
