…i osamstoti kilometar u Africi. Vrijeme: pretežno oblačno s vjetrom, bez kiše, dvadesetak °C. Idealno za silazak na jug Maroka.

Za dorucak u Rabatu serviraju se debele palacinke s pekmezom po izboru. I crna kava. Nakon prvog gutljaja, navala srece u tijelu, toliko da mi je trebao i drugi gutljaj da prepoznam u kavi divni kardamom. Sad je napokon sve na svom mjestu.

Kuća u kojoj je hotel spada u ljepse interijere u kojima sam spavao. Svi mozaici su doista pravi i drvorez na vratima i vitraji. Gazdarica mi prica kako su kupili kucu koja ima vise od 200 godina.

Danas putujem do kraja autoputa, na jug, u grad Agadir. Jos od ulaska u Tanger prati me bujna, posvud zelena vegetacija. Bjelogorica i poljoprivredne kulture. Vrijedni Maroko. Puno plastenika i sva polja obrađena.

Tristotinjak kilometara od Agadira, nakon jednog prijevoja, naglo zatopli i krajolik postane crven. Ostar klimatski rez, vjerojatno povezan s nizom nadmorskom visinom pokaže ti drugo lice Maroka.

Ovdje se zivot koncentrirao oko manijih zelenih oaza, imanja okruzenih visokim zidom unutar kojeg buja vegetacija i okruzuje stambenu zgradu s obaveznim tornjem i vidikovcem. Naselja u daljini su kuce od crvenosmeđih lego kocki.

Ali ono sto prolazniku zaokupi paznju su pastirska sklonista usred crvenog mjesecevog krajolika: mali objekti napravljeni od najlona i kamionskih guma oko kojih je nerjetko haiku vrt s povrćem, nekoliko smeđih ovaca i po jedan crni magarac. Zamisljam njihov dnevni ritam od buđenja do spavanja. Mozda gledam postapokalipticnu predstavu in situ.

Hotel u Agadiru je blizu plaze i svi turisticki radnici koje srecem su u povisenom raspolozenju. Nakon dvogodisnjeg lock-downa turisti se vracaju a s njima i zivot u siru zajednicu.

Šećem kilometrima u suton po pješčanoj plaži Atlantika. Sretno mjesto na rubu pustinje.

Na povratku trazim moguću večeru po jos u travnju neprobuđenom turističkom naselju. Vesela atmosfera Iftara me privuče u bar. Od kuda ste, gospodine…Modrić/Šuker, naravno da imamo mjesta. Jedan konobar donosi povrtnu juhu, drugi glavni jelo, koje želite kolače, izvolite voće, može li marokanski čaj, je li vam fino, treba li još nešto.

Kako je naglo počela večera nakon posta, tako naglo i završava. Sve se stišalo unutar sat vremena. Većina gostiju je izašla, pa konobari i kuhari večeraju u tišini.

A putnik misli zašto tolike kilometre prelazi a svuda gdje dođe susreće ljubaznost i toplinu kao kod kuće.