Glavni razlog dolaska u Barcelonu je posjet starom prijatelju koji je rođen 1852. a umro 1926. 
Buduci da nije s ovog svijeta kao ni Da Vinci, Tesla,.. itd njegov je zivot i djelo ostavilo trag u gradu.
Kao arhitekt i dizajner izmislio je svoj stil i metode rada. Makar je za svoje organicke oblike uzor trazio u prirodi  njegova djela su spomenik individualnosti.

Kad
sam prije 30 godina prvi puta vidio njegovu katedralu na slici shvatio sam zašto je većina katedrala i ljudskih tvorevina nalik jedna na drugu.

I kako je samo osobna snaga ona koja stvara svjetove i pomiče granice.

Prvi dio dana sam proveo u kuci Milà.
Puno emocija kraj svakog detalja. Cak kratka mucnina od Stendhala u sobi sa sto godina starom djecjom odjecom i stvarima.
Nekoliko puta sam obilazio cijelu kucu. Hvatao kvake i dodirivao plohe. 



Kasnije, zbog
velikog umora uzimam metro do Njegove druge građevine. 

Izlazak iz metroa te
okrene ledjima njezinom starom procelju.  Pa sam gledao u ulicu u krivom smjeru i
pitao se koliko sad jos pjesice…zatim instinktivni okret i oci pune
vode nekoliko slijedecih minuta.

Je li to od teksture, proporcija ili je patina na kamenu…?



Sad sve znam. 
Ceznuo si za povratkom kuci pa si ovdje napravio maketu svemirskog broda.
Hvala ti, Antonio. 
I zbog nas koji jos cekamo povratak.





































0 Comments

Leave a Comment