Nakon Arlesa odabirem najduži put do Genove: preko Provance, planina, malih gradova i klanca rijeke Verdon.
Put traje dugo, vodi zavojitim lokalnim cestama, većinom u putpunom miru prirode.
Samo traje dugo, za današnje planirano odredište u Genovi.
Nakon drvoreda u Portugala imam nastavak u Francuskoj. Ipak, ovdje su ovdje platane epskih dimenzija. I visinom i dužinom. Drvoredi kraj francuskih cesta su tuneli kroz uredno podšišane spojene krošnje. Pa ne znaš da li bi se vozio ili stajao u tom zelenom svodu.
Gotovo dvosatna vožnja serpentinama kroz klanac iznad rijeke Verdon završava gradom Grasseom.
Ovdje se nalazi nekoliko tvornica parfema. Ulice mirišu po slatkastoj bazi.
Bilo bi sjajno u “Le Studio des Fragrances” složiti neki svoj miris. Ali nemamo ni vremena ni 45€ za taj užitak.
Penjem se na planinsku cestu iznad Azurne obale. Još 200 km nakon preteškog dana na planinama Provance. Sad je ipak lakše jer je na autoputu svježije, veća je brzina i andrenalin te drži budnim i odmornim.
Slijećemo u Genovu. B&B hotel je opet soba u velikom stanu pored glavne lučke ceste. Na obali mora je ogromna zgrada za stotinama osvjetljenih prozora. Valjda neki uredi koji rade i po noći.
Kad se razdanilo shvatio sam je je to parkirani kruzer.
Prije spavanja idem na prozor pogledati Debelu koju sam parkirao nezaštićenu na glavnoj prometnici u luci. Ne vidim je s prozora. Ali dolje se oslobodilo jedno parkirno mjesto. Silazim u japankama samo preparkirati u rikverc 50m do mjesta ispod mog prozora.
I tu počinje klasični talijanski neorealizam.
Hodam po glavnoj cesti uz parkirane aute prema motoru. Prolazim pored mladića koji stoji i užasnuto me pogleda. Nedaleko je parkiran auto u kojem vozač i mlada dama na noćnom poslu nešto izvode. Gledam negdje u daljinu… Imam ja svog posla. Mladić na ulici je frend ovog koji je u autu pa vani valjda stražari…
Sjedam na Mašinu i stanem je ugašenu vući unatrag prema slobodnom parkiralištu. Pazim kod zaobilaženja auta sa Sodomom i Gomorom da ga ne bih ogulio koferima. U taj čas dolazi i treći auto i staje pored ovog griješnog i točno iza mene. Sad ih je tri u redu i ja ih više ne mogu zaobići jer je glavna cesta vrlo prometna. Malo mi je neugodno što sad stojim kraj ovih u akciji, ali još više mi je neugodno jer je taj treći auto policijski. Murija izlazi van i kreće u moralnu analizu ovih u autu. Kurva skače van iz auta i ulazi u grmlje.
U jednom djeliću vremena svi s upitnicima iznad glave gledaju mene u majici, trapericama i japankama, kako stojim u kadru. Jer svi imaju ulogu u ovom prizoru osim mene.
Buonasera, kažem lijepo i palim sva četiri žmigavca. Kako bi bilo jasnije da sam ovdje samo privremeno. Slučajni prolaznik gospodine naredniče. Ne kradem ga, vidite, evo imam ključ.
Samo moram čekati da se auti maknu jer ne mogu dalje.
Murija obavi legitimiranje vozača, radnicu niti ne pogleda i ode. Ovaj vanjski zaprepašteni frend skače u auto. Vozač ima izraz gladne mušterije i nevoljko odlaze.
Vučem Debelu brzo unatrag i parkiram je.
Vučem Debelu brzo unatrag i parkiram je.
Bježim u sobu. Spavanje.
0 Comments