Danas se pozdravljam s pustinjom. Prvo duga voznja pored oceana. Kod grada Tarfaya, nekad zvanog Cape Juby, otkrivam maketu dvokrilca. Simbolicni podsjetnik na slavne dane Antoine de Saint Exupéry i njegovu ovdasnju zrakoplovnu stanicu na liniji Saint Louis,Senegal – Toulouse, Francuska.

Ocean prati cestu, zelenoplavi valovi se razbijaju o stijene, a vjetar pravi pjescane rijeke po asfaltu.

Zaustavljam se kraj ceste cesto. Prometa na danasnjih 450 kilometara gotovo da nema. Polako užinam narance i banane. Nemam se kamo zuriti. Danas je hladno za voznju. Ako sjedis na suncu trebala bi ti lagana kosulja.

Drugi dio danasnje etape je uronjen u oblake. Prizemljeni oblaci umotali su pustinju u maglu. Nema kise, ali mirisi svjezina.

Danas cu zavrsiti dan u jos manjem gradu nego sinoc. Pedesetak kilometara prije Agadira ostro se skrene na lokalnu cestu koja te preko brezuljaka dovede do oceana. Mali surferski gradic Sidi Ifni sa starim zgradama koje pamte slavne dane i charter letove iz Spanjolske na pjescanu plazu i divovske valove.

Domacica hotela mi servira vrucu harira juhu, datulje i kolace i prica kako je cijeli hotel i ukusno uredjena kuca u vlasnistvu para iz Belgije.

Kroz prozor mi ulazi mjesecina i glasni sum valova.