Put u Mauritaniju je po svemu sudeci nizeg prioriteta. Asfalt je nagrizen sa svake strane pa je sigurnije drzati se sredine. Ovo je najpustija etapa do sada. 400 kilometara urlajuceg vjetra, gotovo bez naselja s rijetkim vozilom svakih sat vremena. Najčešće su to vrlo filmične pojave vojnih terenskih vozila bez krova i bez vjetrobrana s dvije nepomične glave umotane u marame.

Prije podneva probijamo Rakovu Obratnicu, koja u trenutnom ciklusu od svakih 41.000 godina, bjezi prema ekvatoru 15 metara godisnje. Ali mi smo brzi. I sad smo sluzbeno u tropima.

Krajolik se opet mijenja. Pustinja postaje svjetlija, prizemne biljke pa i vece grmlje je i dalje zastupljeno. Iznenađenje su pokoja ogromna, samostojeca bijela dina. Hrpa bijelog secera visine 50+ metara, nepovezana s bojom ostatka terena.

Pred granicom s Mauritanijom vijugava cesta ulazi u krajolik supljikavih stijena. Sve boje su sivo-zute, ali svijetle. Slijedecih desetak kilometara uz cestu su uredno poslagani, u pravilnim razmacima mali tornjevi od naslaganog kamenja. Negdje u svijetu to rade dokoni turisti, no njih ovdje nema, pa je vjerojatno nesto u geopolitickom kontekstu.

Procedura izlaska iz Marokanske granicne postaje traje brilijantnih pola sata. U hladu nadstresnice, na udaljenosti od 100 metara, šest raznih uniformi mi je pregledalo pasoš. Opet kratki cirkus s auto kartom, koja ima rupu na mjestu granice Nesmijemrecikoje drzave. Sad su otkrili da ispod ima i tekst. Pa to krizaju i pisu kemijskom kako treba pisati ispravno. Za buduce generacije korisnika karte. Ali svi su ljubazni. Samo mi je jedan uniformirani prisao preblizu s mracnim licem najvecih filmskih kriminalistickih istrazitelja i strasnim glasom zarezao:”Gdje ste kupili kartu?”. “Na Amazonu.” “A, onda u redu. Sretan put”. Masu i smiju se.

Ne Mauritanijskoj strani drugi svijet. Izvjesna kolicina gradjana koji se samo muvaju naokolo <hrv. klatež>. Te šaneri koji ti sređuju dokumente. Već sam od Irana zaboravio na to zanimanje: Heloumajfrend. Ukratko: “Hloumajfrend, stani tu i cekaj me sat vremena, pa ti za 20€ sredim papire…ne idi, stani, ma ne mozes sam..”

Pet minuta kasnije stojim u redu s ostalim moliteljima sluzbenog pečata. Topim se od vrucine, ali sluzbujuci je u zimskom kaputu. Uz mene se priljepi jedan Heloumajfrend u svjetloplavom kaftanu i bijeloj marami oko glava i govori mi sve sto trebam napraviti…otprilike 5 sekundi nakon sto sam to vec napravio. Razmice ljude od mene, koji ga u cudu gledaju. Tumaci uniformama koje ga potpuno ignoriraju da ja imam prioritet. Kazem mu da nece dobiti 20€ jer sam ja ‘pauvre Croat’. Dobro. A koliko mozete dati?

Dva i pol sata kasnije, nakon kupovine vize, importa vozila, stambilja policije, cekanja da zavrsi molitva i kupovine auto osiguranja, rukujemo se kao stari prijatelji. Dajem mu dogovorenu šušku, on me fotografira i trazi broj mobitela koji ne dobiva. U kadar zatim ulazi šaner broj dva Mijenjamsvevalutepovoljno koji me slijedio tiho i mučenički zakopčavajuci zimsku jaknu i misleci cijelo vrijeme na moje obecavajuce “Kasnije!”. Sad je stiglo eto i to kasnije, pa mijenjamo ojre u ouguiye. Povoljno, izvolite pogledajte tečaj, pa pokazuje stranicu Forexa na mobitelu.

Grad Nouadhibou je drugi po velicini u Mauritaniji i moje danasnje konačište. Glavna cesta vodi pored gradskog placa. U jednoj sekundi, ulazis u kadar africkog Fassbindera. Ovo je cini se mjesto kamo svi Mercedesi svijeta dolaze umrijeti. Potpuno razbijene dimece diesel krntije voze visoki crni ljudi glava zamotanih u bijele marame. Bez osmijeha. U autu ih je pet do sest. Pored automobila koji trube, dime i malo se sudaraju, sto se smatra boljim gradjanskim ponasanjem, u kaosu su i magareci jednoprezi. Ali to je tek mali djelic zvukova, boja i mirisa kojih postanes dio. Riblja i mesna trznica na otvorenom, uzurbanost, djeca, macke, ulicni pekaci fritula, odjeca, prodavac starih šlapa, trgovine s kaftanom za bolju gospodu, voce, povrce, koze, ovce, sve uronjeno u dim, prasinu, sunce i smece.

I svi gledaju cudnu blijedu pojavu. Stranca s onoga svijeta koja se u hodu smijesi i u masna usta trpa prevruce fritule.