Posljednjeg dana puta po Iranu vozim sjeverozapadnom cestom. Većinom uz obalu Kaspijskog mora. Zelenilo, velika vlaga, oblaci i pokoja kap neosvježavajuće kiše.
Cesta vodi uz more, koje se ipak tek ponegdje vidi. Prvi red do mora je rezerviran za nefotogenične resorte s visokim ogradama i rampama rezerviranim za kremu.
Stižem već kasno popodne u lučki Bandar Anzali.
Pješice pola sata do centra.
Restoran u kojem domaći stoje u redu za ražnjiće od: janjećeg mesa, jetrica, koobide, i još dvije tri neidentificirane vrste.

Na povratku mi u glavi svira mood swinging orchestra.
Opet moram otići iz Irana.