Danas duga cesta za Mashad, dijelom već poznata. Iz pustinjskog Nehbandana izlazim oko devet. Temperatura je domaća, ranog ljeta na kontinentu.
Cesta je dobra, pa Crnoj dajem oduška. Da si pročisti pluća.

Na pustinjskom pejzažu se svako malo pojavljuju zračni vrtlozi-tornada koji dižu prašinu visoko na nebo. Nisu jaki i brzo se raspadaju. Spazim jednog blizu ceste i gledam gdje ću se zaustaviti zbog slikanja, da me ne poberu jureći kamioni. Vrtlog je blizu, približava se cesti, preblizu je, ne ću se zaustavljati…i taman dok prolazim, tornado se naglo spusti na cestu i udara nas tuča prašine i pijeska. Debela se malo zanjiše i nastavi kao da nije bilo ništa. Kilometrima kasnije iz usta pokušavsm ukloniti pijesak.

Mashad sjaji iz daljine. Veliki grad imama Reze.
Napokon i susret s Rafijem, mojim putnim savjetnikom, organizatorom smještaja, licenciranim turističkim vodičem i čovjekom za sva pitanja u Iranu.
Večeramo neizbježne koobide – varijantu ražnjića od mljevene ovčetine i začina. Domahujemo se iza brda riže prelivene šafranom.

Prije spavanja pješačim kroz glavnu, vječno budnu aveniju prema velikom Rezinom centru.
Ovdje se kupuje fini curry, kojeg zovu ‘ad vie’ – sedam začina. I šafran. Trgovine šafranom ti žele dati do znanja da se nalaziš u najvećem centru, najvećrg svjetskog proizvođača ove divote. U izlozima brda šafranovih niti, koja na zapadu dostižu cijenu i po 1€ po niti (!) ovdje su pristupačna smrtniku.

Želite li potvrdu moje robe, misteer?
Trgovac uzima jednu nit, stavi je u veliku celofansku vrećicu, noktom preko smrvi nit u prah, pa ulije vodu u vrećicu i cijeli dućan bljesne jantarski žuto. Pruža mi kutiju s bordo nitima, da pomirišim, a ja se već refleksno hvatam za pult da zadržim ravnotežu.

Noćas spavam pod zaštitom imama Reze.



1 Comment

Rafi 26/05/2018 at 21:40

Hello Schetz!

I presume you must have left Iran into Azerbaijan Rep. today. I am delighted you’ve left Iran with good memories.

I follow up your webpage and try to learn your adventures though google translation is not demanding.

Rafi

Leave a Comment