Na putu iz Esfahana u pustinjski grad Yazd prati me sunce. Oblaci su ostali u dalekom sjećanju u maglovitim vrhuuncima istočne Anatolije.
Ipak i danas kratko ozebao na sunčanom prijevoju od preko 2.300 nm.

U Yazdu podnošljivo toplo. Popodnevna sijesta i post drže ljude podalje od gradskih ulica. Čeka se iftar i gusta juha i možda koja kockica janjetine.

Samo sneni stranci traže aspirin za pustinjsku glavobolju. U gradskoj apoteci građani te dočekaju s osmijehom. Casual atmosfera. Oni me ispituju na Farsiju, ja odgovaram na Hrvatskom. Pa se smijemo i sve je dobro.
Apotekarka ne zna za Bayerov brand, ali zna latinski naziv za salicilnu kiselinu.

Dalje se ništa ne događa. Svi smo uronjeni u jazdovsku fjaku. Sve je dobro i nikud svijet ne ide.

Madame s recepcije se sjeća da mi je prošli put pozirala na štoku od vrata hotela.

Na večer, na ležaljci pijem čaj na krovu. Piše: planinski, za dobre misli.
Friško je.