Nakon rucka na odmoristu sam se zapio s proficima. Tri Iranca na stalnoj kamionsko liniji. Tehran-Zagreb.
Caj za sve.Razgovaramo kao stari znanci.Glasno raspravljamo o cestama,voznji i putu.Tezak je nas poso.Civili oko nas gledaju sutke. Na tecnom turskonjemackofarsiengleskohrvatskom. Jako si pomazemo rukama. Kao da tjeramo rojeve muha. Za susjednim stolom djedica zamisljen nad kebabom i sam pocinje tjerati muhe.  Dio razgovora u tocnom prijevodu:
  Oni: Iranke su prekrasne zene.
  Ja: Znam.
  Oni: Al imaju sve pokriveno.Samo se oci vide.
  Ja: Ma nema to veze!U ocima ionak sve pise.Ko zna citati.Evo,recimo ja…

Na to me najstariji ozbiljno pogleda i odmahne glavom. Napravi rukom omcu,uhvati se za vrat i zakrklja.
Šutimo i gledamo u case s cajem…