Nakon laganog rucka u skromnoj gostionici u Galipolju u kojem je jedan prilog bio pire od patliđana zacinjen octom i mirisom cesnjaka u tragovima s dodatkom krupno narezanih oraha…
Na izlasku iz Turske opet sto stambilja.
Svima vicem ‘hosca kalin’. Cak i cistacu koji na to urla od srece ‘gule-gule’!
Grcki carinik me nije ni pogledao.
Kalimera Ellenika.
Hvatam novi autoput za Solun.
Ravan ko stol sa sjajno projektiranim zavojima.
Pa malo tjeram prasinu iz Svapskih pluca. Zapravo prestizemo i ptice.
Stalno uronjeni u tezak miris borove smole.
Pred Solunom ljetna nevera pa ulazimo oprani i cisti. Nikako do hotela.
Kasnije skacem do centra. Zvacem neku kremu.
Gdje mi je sad sütlaç?
Centar Soluna je treperav i bogat. Konkurentan u izlozima i gradskom izlasku svakom ozbiljnom evropskom gradu. Grad u kojem cu provest 10 sati.
Bar 9 i pol previse.
BUJRUM!

0 Comments

Leave a Comment