S Bledskog jezera ulazim u Albaniju.
Ceste su strme i planinske.
Benzinske stanice na svakom zavoju.
Lako se dogovaramo o valuti placanja.
Kasnije nerjetko po tri, cetiri ili cak pet benzinskih stanica jedna kraj druge.
Ceste u najgorem stanju po kojima sam na ovom putu vozio.
Stotinjak slojeva zakrpa voznju pretvaraju u skoro cisti off-road.
Moram stojecki voziti na nekim dijelovima da mi glava ne otpadne od tresnje.
Jako sporo napredujem i cesta me strasno umara.
Krivo sam procijenio trajanje tih 250 km puta do Crne Gore.
Od Elbasana do Tirane planinski put. Do vrha i natrag po beskrajnim zavojima.
Srecom GS je sjajno slozen motor. S niskim tezistem, tako da pretrpanu Mrcinu s 300 kila prebacujem i njisem lijevo-desno skoro s dva prsta…

Zaustavljam se na vrhu planine zbog popravka odjece, opreme i gutljaja vode.
U daljni se ponovno pojavljuju oblaci i okolne planine nestaju u bluru kise i magle.
To znaci opet kombinezon i jos pazljiviju voznju.
Pored velikog kriza mali proplanak sa suncem.

Kraj mene dva decka. Oko 10 – 12 godina i dva magarca.
Veselo mi masu. Vadim cokolade ostale iz Irana i dajem svakome.
Jedan od njih mi zahvali tako lijepo i skromno na engleskom, da me zgrozi sav uzas materijalnog svijet kojim smo se okruzili i dodje mi da sutnem i motor u provaliju i da ostanem tu cuvat magarce…

Odlazim ipak dalje za Tiranu.
Potresen od zapravo teskog zivota koji se ovdje vidi na svakom koraku.
U Tirani potpuno izgubljen.
Bez putokaza, s Garminom kojeg nisam provjerio za centar grada.
Ljubazni prolaznici i vise srece me odvlace do pravog skretanja za Shkoder.
U jednom momentu cak vozim 50 metara u suprotnom smjeru autoputa zmigajuci svime i drzeci se bankine…
Nakon toga poluautoput koji iznenada u punoj brzini zavrsava usred sela gdje ljudi prelaze cestu jer idu u ducan ili se djeca igraju…
Masem od svega toga ocito zaprepastenim svicarskim motoristima.
Posljednjih tridesetak kilometara prije granice s Crnom Gorom vozim gotovo cijelo vrijeme stojecki.
Na raskrscu pat pozicija: kombajn, ja, vozilo napravljeno od skutera i kolica za lubenice i 24 sata star Audi Q7. Tko ima prednost? Pustamo prvo da ekipa u crnim odijelima s naocalama u Audiju prodje.
Tandrcem stojecki prema granici.
Na nenaseljenom prekrasnom krajoliku obrubljenom ostrim planinama povremeno se pojavi vila od kamena i celika u sumarku cempresa, s neizbjeznim crnim Audijem ispred.
U susjedstvu samo pokoji magarac ili zene u narodnim nosnjama s bijelim rupcima koji im padaju niz ledja.

Na licima potisnuta patnja i tuga.
Dragi ljudi….kao i svuda…

0 Comments

Leave a Comment