Grafit na zidu u sporednoj ulici pogranicnog grada mi govori da je sve u redu i da sam na pravom putu.
Vozim po Kazahstanu.
Stojim na cesti da prodje krdo deva.
Atyrau.
Grad kojeg je izgradila nafta.Uredi i apartmani za poslovne ljude s cijelog globusa.
U jednom dvosobnom apartmanu s kuhinjom i plazmom od pola hektara sam i ja.
Zahvaljujuci britancu koji sa suprugom svaki drugi mjesec zivi i radi ovdje.
Oni su isto iz GS druzbe.
Tako smo se i upoznali na forumu.
Prije dvije godine su isli na bracno putovanje iz GB, prek nase obale ovdje u Kazahstan. Na GSA.
Na ulasku u grad me prva murija zaustavila.
Steta sto ne znam ni jedan jezik:)
Grupa britanaca s kojima stojim u pabu radi u konzorciju koji je ovdje izradio umjetni otok promjera kilometar u moru 70 km od obale. Koriste ga umjesto naftne platforme.
Kazu da su zime ovdje brutalne. I do -40.
Auti se voze po rijeci Ural.
Cini se da je sada Atyrau treci grad po velicini u Kazahstanu.
Sve se izgradilo u zadnjih desetak godina.
Usred stepe iznenada neboderi, ulice, uredjena rijeka…stari dio ni ne postoji.
Sve sjaji od celika i stakla.
Lokalni ljudi koji nisu u biznisu zive svoj paralelni svijet: pecaju, kupaju se ili samo sjede sa strane i sve to zateceni gledaju.
Vecinom sam s njima u mislima…
Sutra 500 km uz rijeku Ural na posve ravnoj cesti ciju monotoniju prekidaju sitne, svjetlosmedje lasice, konji koji se hlade u vodi uz cestu, krave na korak do nirvane i De Niro deve koje na vozacima u prolazu vjezbaju pogled:’Are you talking to me?
0 Comments