Suncani planinski prijelaz iz Peći za Rožaje spada medju najljepse ceste koje sam vozio.
Užitak za mašinu i vozača.
Serpentine i pogled do obzorja.

Od cestovnih razbojnika sam vidio samo sitna govanca. Vjerojatno lisica.

Prošao pored dvaju vukova, po jedan kod svakog graničnog prijelaza.
Taj dan su bili na posebnom zadatku, maskirani u pse mjesance s odlicno odglumljenim  melankolicnim pogledom polugladnih skitnica.
Prevarili bi svakoga. 

U prolazu smo si kimnuli glavom.
Kosovski i Crnogorski prijelazi su udaljeni kilometrima.
Sve uniforme su ljubazne i prijateljske.
Mladji crnogorski policajac je odmjeravao je Mrcinu.
Udaljavao se, prilazio, spuštao u čučanj, naginjao, pogledavao mene i onda kroz zube promrsio svoju procjenu strucnim, starim i uvriježenim tehnickim žargonom za motore: “Dobar je u pičku materinu!”.
Dalje opet samo borovi, klanci, serpentine,pogled, svjez zrak i tisina.

Negdje dublje u sumi medju nemaskiranim vukovima padale su oklade hoce li mi puknut guma ili ne…

0 Comments

Leave a Comment