Planiske i brdske ceste me nakon Rožaja vode kroz: Bijelo Polje, Mojkovac i Kolašin.
Svako malo se zaustavljam na vrhovima brda, gasim motor i uživam u tišini.
Vrijeme za putovanje je fantastično: puno svjetla i ugodna temperatura.
Uz cestu stajem kraj štandova sa ukuhanim plodinama.
Stara majka i krhka plavuša od metar i devedeset, koja bi me lako pojela za doručak.
Pored čarobonog slatkog od borovnica moj favorit je opori i osvježavajući okus fluorescentno roza slatkog od drijenka.
Nemam mjesta u koferima pa uzimam sitnice. Malo pričamo i poželimo si svako dobro.
Dalje do Podgorice uz kanjon Morače.
Na momente visoke litice izazivaju strahopoštovanje.
Cesta i tuneli u kanjonu su ponegdje u rekonstrukciji.
S vremena na vrijeme se natjeravam na cesti s velikim i uglancanim SUVovima. Oni nekud žure po važnom poslu.
0 Comments