Tri kolone ulaze u Sarajevo.
Kraj mene mlada sarajka sama u Golfu iz ’84.
Lijevom rukom trese cigaretu kroz otvoren prozor,  a desnom drži mobitel i piše poruku vrhovima dugih, crvenih noktiju.

Kratkom by the book procedurom parkiram na nogostupu pored Baš Čaršije, sjedam u Ferhatovića broj 5, uzimam velike s cijelom lepinjom i jogurtom.

Ne stignem danas obići samu Čaršiju, što mi je krivo, ali zato Čaršija prolazi pored mene. 
Divim se kao i svaki puta kako žene ovdje koje zamotavaju kosu i tijelo u marame mogu tako sjajno složiti boje materijala i ostati šik.
Tijela diskretno skrivena, ali zato sva ljepota na licim i očima s crnim krejonom.
Vraćam se u stvarnost i slinim samo na čevape.
Na kraju upoznajem Nijemicu u osamdesetima vrlo živih očiju koja stanuje u Sarajevu već 25 godina.



Der Asra

Täglich ging die wunderschöne
Sultantochter auf und nieder
um die Abendzeit am Springbrunn,
wo die weißen Wasser plätschern.
Täglich stand der junge Sklave
um die Abendzeit am Springbrunn,
wo die weißen Wasser plätschern,
täglich ward er bleich und bleicher.
Eines Abends trat die Fürstin
auf ihn zu mit raschen Worten:
»Deinen Namen will ich wissen,
deine Heimath, deine Sippschaft.«
Und der Sklave sprach: »Ich heiße Mohamet
und bin aus Yemen,
und mein Stamm sind jene Asra,
welche sterben, wenn sie lieben.
Heinrich Heine (1797-1856)

0 Comments

Leave a Comment