Probudih se oko podneva u svom krevetu. Neki cudan san. I teska noc.
Al kad sam maknuo teski zastor i otvorio prozor cijela Rambla mi je usla u sobu!
Galama ljudi i motora. Glazba i suncem okupana sreca.
Istrcao sam na ulicu u potrazi za tom glasovitom trznicom u kojoj ako ti se oci, zeludac i dusa ne nahrane onda ce te barem netko posteno izdžepariti.
La Boqueria je oko podneva potpuno spremna za konzumerski turizam. Sve je po euro/dva.
Ipak slavni kuhari kazu:”Raskos i bogatstvo nisu u receptima i kuharima vec je sve u namirnici.”
Trznica je velicine jedne etaze Dolca i doista je vatromet boja, okusa i mirisa.
Japanski
par iz korneta lize sitno nasjeckani prsut, Svabe se dave u skampima od
pola lakta sjedeci na barskim stolicama oko sanka s ribom i kobasicama.
Svjeze voce izrezano ili iscjeđeno na izvolte…kao i dekolte gazdarice
koja nudi sto vrsta cokoladnih pralina.
OMG djevojke iz Novog Svijeta vicu naizmjenicno OMG sto svemu daje jednu slaboumnu i suvremenu Internetsku notu.
Gole zečice samo za šmekere.
0 Comments