S borcima bataljona Dmitrov

Rucak nam je u rovove je stigao s malim zakasnjenjem iz mjesta Morata de Tajuna. Skroman i u malim porcijama ali vrlo ukusan. Riza, pecene paprike, grah sve s odlicnim maslinovim uljem.

Prošlo je 20 dana kako sam napustio studij prava u Pragu, moj paravan za dugo pripremani odlazak u Španjolsku.
Već dva dana i dvije noći sam ovdje. Čuvamo Madrid of fasista. Linija fronte slijedi rijeku Jaramu. Irci i Britanci su na
susjednoj koti. Kazu da je stigao i neki americki pisac.

Mrtvih
je puno na obje strane.

Rano, prije svanuca ih izvlacimo i pokapamo.

Borbe traju cijelu noc.

Nocne
borbe su psihicki unistavajuce. Za svaku sjenu koju vidis nisi siguran
je li neprijatelj ili brat. Vojnici često greškom uskoče u tudje rovove. U
tim trenucima vise nema rata ni fronta. Samo ubijanje da ne budes
ubijen. Vec desetak dana ovaj front je klaonica.

Pomoć
Republikancima je stvaranje novog svijeta. Nismo sami. Vec se pola
svijeta bori za ovu predivnu zemlju. Pored nas iz “Dmitrova” ovdje je i
francusko-belgijska “6.veljače”, Britanski bataljon, američki bataljoni “Lincoln” i “Washington”, Kanađani iz “Mackanzi-Papino”.

Nacionalizam je bijeda i ispraznost zivota i sama je sebi svrha. U prvom redu to je strah od individualnosti. Fasizam je njegov maligni stadij. Nema napretka u sigurnosti konzervativnih glava. Samo ih strah drzi da se ne raspadnu.

Za taj strah imamo ruski Maksim.Kad vatra iz cijevi zasja na nasim licima nista vise ne cujem. Samo mislim kako je ovo zadnji rat i kad on zavrsi i pobijedimo nece vise biti ratova i organizirati cemo drustvo tako da svatko zivi kao covjek.

Ako je i istina ono lose sto se cuje i o Sovjetima onda nam samo ostaje jos vise posla da se rijesimo zla. Sad nek nam samo salju oruzje da stanemo guji na glavu.

Jedino svjetlo ove mračne 1937. je u glavama koje preispituju sve ideje i misle kriticno i samostalno.

Ostajem ovdje kad rat zavrsi. Jedna senjorita, puno djece oko stola i maslinici dok seze pogled. Brat je ucio za organizaciji zadruge u Svicarskoj i on ce nam pomoci. Bit ce zadruga kao Sovjetska. Jos i bolja…

U daljini se čuju Irci kako pocinju pjesmu.

Cini se da se vesele glazbe fašisti boje više nego ruskih T29.

Noćas idemo s drugovima iz njemačkog “Thälmanna” ukopati daleko naprijed istaknuti Stützpunkt.

Al nikako da to sunce zađe..

————————

Cafe Del Principe, Madrid, 21.5.2014.

In memoriam Matija Šiprak i drugovi iz “Praškog voda” bataljona Dmitrov, 15. Internacionalne brigade poginulim u noci 14.2.1937. prilikom uskakanja u neprijateljski rov.

0 Comments

Leave a Comment Cancel reply