Barcelona je lijepa i po pljusku. Nisam stigao provjeriti je li Goticka cetvrt po pljusku posve nalik na grad iz Blade Runnera, ali sigurno je da je puna zgodnih replikantica.
Nakon smijesnog dorucka i cuda od kave oblacim skafander i polijecemo po pljusku. Avenija ravna i dugacka desetak kilometara vodi nas kroz centar na autoput za Francusku.
Prolom je oblaka i brizinu ne dizemo preko stotke. To je za autoput po danu prilicno oprezna voznja. Ako nije gust promet i ne predvidja se naglo kocenje. Naravno da mi je kombinezon negdje u krilu popustio i osjecam se popišano. Na momente se situacija u prometu uozbilji. Radi se o slijedecem: tri su vozne trake. Na cesti ima nakupljene vode, sleperi a i auti od toga formiraju vodenu maglu visine oko dva metra. Retrovozori postaju neupotrebljivi a vozila ispred sebe vidis kao male i nejasne crvene tocke na mjestima stop svjetla. Promet tece konstantnom brzinom oko 100 km/h i to je podnosljivo. Medutim ako se u takvoj magli i košmaru nadjes u srednjoj traci kada u nju pocne ulaziti šleper jer je odlucio pretjecati onog ispred sebe (šoferske su kabine iznad vodene magle) onda ti prvo u lice dolaze mlazevi vode od straznjih guma kamiona, snage vatrogasnog šmrka. Jedino sto mozes, a i zbog opasnosti ako nesto kamionu podje po zlu pa naglo pocne kociti, jedino sto se dakle moze jest prijeci u trecu, najbrzu traku. Kako retrovizori ne rade mozes se samo pomoliti da u tu traku ne dojuri kakav heroj na kokainu u mecki sa snajperom na haubi. A ako i dojuri, nek bude barem jako brz…
E u takvoj situaciji kad su osjetila i paznja na maksimumu sjevnula je mujna i opalio grom. Prvo pomislis da je to stigla tvoja mecka sa snajperom, al kako se sleperi jos preticu slijedecih 5 kilometara uz spominjanje majki trubom i farovima, tebi odmah lakne.
I za sat i pol sve prodje.
Kisa se smirila i slijecemo u Avignon.
Jedino nisam više siguran jesu li mokre gace od napuklog kombinezona ili su popustili zivci.
U Avignonu se zivi bogato i mirno. Jos otkad su pape ovdje stolovali.Fine kuce i ducani s provansalskim divotama.
Cak su i rijetki klosari na ulicama vrlo ljubazni i lijepo zamole za siću, pa ako ih i ne pogledas zahvale se i pozele ti dobar dan.
Ono sto ovdje strsi u arhitekturi je papinska palaca. Doista impozantna gradjevina stara 700 godina. Katedrala, dvorac i vojna utvrda. Tri za jedan iz 14. stoljeca. Cijeli grad je opasan potpuno ocuvanim kamenim zidinama (kremljom, rekli bi Rusi). Francuski je kralj dobio na zivce tih dana kad su izabrali prvog papu Francuza, pa se onda pobrinuo da konklave izaberu jos šest Francuza u nizu.
Kad osmi vise nije bio Francuz naglo su pale cijene nekretnina oko dvorca.
Ipak mene procelja sa zaluzinama i neke uže ulice zbog neceg podsjecaju na Pulu. Mozda su u kishu iz pekarnice bile kakve vesele gljive.
Grad je danas skup, miran i uredan i privlaci puno pristojnih turista koji secu po gradu, slikaju, pojedu nesto fino za parsto eura i odu rano spat.
Tako da je danas dan odmora i ranog spavanja. Za veceru provansalske tresnje. Slatke i mesnate.
0 Comments