Dragi brate,
za pocetak moram ti se zahvaliti sto si mi  danas u Arles poslao boje.
Dva dana me prala kisa po cesti ili je nebo bilo oblacno. Sve oko mene je imalo samo tonove sivog.
Već na cesti iz Avignona prema Arlesu pojavilo se svjetlo. Prvo je nebo poplavilo, a zatim su predamnom poceli izlaziti: tvoji cempresi, zitna polja, trava, stare zgrade iz tvog vremena, vrane, pokoji most i puno ljudskih lica….i tvoje boje: tamno žuta, veronese zelena, ljubičasta, nebesko plava, krvavo crvena, narančasta, riđa…
Imao si pravo da zrak ovdje opija i nekako posebno pojačava osjetila.
Uz sunce pojavio se i vjetar sto je cijeli grad ucinilo prilicno snolikim. Kao da nema više ni  prljavštine koja je smetala Gaugina.

Danasnji Arles dobro živi dijelom od tvoje čežnje, tuge i tjeskobe. Sretni su sto su te imali ovdje. Pored ironije, to je i pedagoski od tebe, obzirom da su njihovi preci trazili da te se zatvori jer im nisi bio dostojan zivjeti na slobodi.

Otisao sam prvo do tvog japanskog mosta. Berta je inzistirala da je slikam pored njega. 

Zatim smo se odvezli u sam centar do negdašnje bolnice. Vrt i dvorisnu fasadu se trude odrzavati sto slicnijim tvojim slikama. Znamo da im nije prvo estetika na pameti.

I na kraju nocna kavana s tvoje slike na trgu u samom centru. U slavu konzumerstva pofarbali su je tako da i po danu i po noci izgleda kako si je naslikao. Al nas to uopće ne brine. 

U tvom smo gradu pa ga jos malo istrazujem.

Na velikom Arleškom trgu s crkvom, vodoskokom i vaznim zgradama vrijeme je napokon stalo i postalo nebitno. Ostao je samo ovaj trenutak kao jedino sto stvarno postoji. 
Koan je inicirala tugaljiva istocnjacka melodija uz pratnju harmonike.



Hvala ti, Vincente sto si me podsjetio kako lako tuga postaje sreca.

Tvoj R.D.

2 Comments

Anonymous 01/06/2014 at 18:13

… i obratno

Anonymous 15/06/2014 at 07:18

prekrasne fotke…. neupitan talent za travel pisanje… . želim ti još puno milja…..1/2 echoes

Leave a Comment