U jutro nakon dorucka izlazim iz Sofije kro presiroki bulevar ‘Carigradsko šose” s novim zgradama poput parkiranih svemirskih brodova.
Jurimo autoputom kojem je mjestimicno apšisao asfalt pa se oboje tresemo. Pored nas prolaze nijemi milijuni suncokreta. Kao narod koji bulji u televizor. Dok ne dodje najtuzniji dogadjaj. Naime, zalazak sunca.
Brda se ispeglavaju i postaju svjetlozelene ravnice do obzorja. S jablanima kao najvisim kotama.
Svakom putniku na Istok srce brze zakuca kad vidi teblu za Svilengrad. Tu vec tisucu godina pocinju avanture.
Na Turskoj granici kandelabr visine deseterokatnice i zastava od nekoliko hektara.
Pocinje show. Prvo moj rudimentarni turski, koji prolazi dobro, ali otvori lavinu teksta s druge strane, na sto mogu samo reci ‘anlamadan’.
Ali prava je zabava zbog toga jer viza koju sam kupio preko weba u nedjelju u jutro vrijedi tek od sutra. Nisam pogrijesio datum vec sam u prvi mah stvarno planirao krenuti tek u utorak.
Sad moram na licu mjesta kupiti jos jednu. Moj turski ne pomaze, al svi su ljubazni i smiju se dok brojim lovu.
Policajac me pokusava oraspoloziti pa kaze kako ce se za mjesec/dva vize izmedju Hrvatske i Turske cak i ukinuti.
Molimo razmaknite se. Ide vazna licnost.Covjek s dvije vize.
Dalje letimo prema Carigradu.
Zaustavljam se na ulazu u autoput i pitam za vinjetu. Ne treba. Bajram je. B-e-d-a-v-a, sriče mi djelatnik autocesta.
Kasnije, ponavljam gresku od prije 4 godine i stajem na rucak u restoran kraj ceste.
Fino, ali skupo.
Caj besplatno.
Prije ulasaka u Grad ukaze se Mramorno more zdesna. Ulazak u sam grad je u tri nervozne kolone koje se istovremeno krecu oko 120 na sat. I povremeno stanu, da ti glava eksplodira.
Hotel je u firtlu Beyoğlu. Na evropskoj strani puknutog vara Evrope i Azije.
U hotelu im ozbiljno dajem do znanja da im mislim parirati u zemlji cjenkanja. Makar sam fiksno rezervirao na webu pregovori oko cijene i parkiranja (na nogostupu ispred ulaza) traju pola sata.Čak dobivam i direktora na telefon. Nakon sto smo uglavili cijenu ispod koje nitko vise ne moze, trazim popust za placanje cashom. Jos 10% dolje. Svi sretni.
Dolazim k sebi od voznje i u suton krecem prema trgu Maksim. Na prvi pogled, u prvih pet minuta vidim divlji i zanimljiv grad koji zivi uz glavnu ulicu.
Malo dalje na samom Maksimu prodaju se cvijetni vjencici koje cure nose oko glave.
Primjeti se dosta uniformirane policije. Valjda od toga politicari ljepse sanjaju.
Dolazim
do pjesacke zone Istiklal gdje se sve mijenja. Doslovno me odnese
rijeka ljudi. Prizore, boje i zvukove je nemoguce registrirati bez
šoka.
do pjesacke zone Istiklal gdje se sve mijenja. Doslovno me odnese
rijeka ljudi. Prizore, boje i zvukove je nemoguce registrirati bez
šoka.
Nezamislive vibracije i energija iz ljudi.
Drugi
je dan Bajrama i cijeli Istanbul je na ulici. Deseci tisuca ljudi u
pokretu, ali niti jedna ruzna gesta niti pogled. Osmijesi. Grleni smijeh
supruge u posve zatvorenoj burki upucen njenom muzu. Polovica zena je u
fenomenalnim maramama samo oko glave. Guraju kolica s malom djecom. Oko
njih urbani underground s piercanim i bogato tetoviranim zenama i
muskarcima u crnom.
je dan Bajrama i cijeli Istanbul je na ulici. Deseci tisuca ljudi u
pokretu, ali niti jedna ruzna gesta niti pogled. Osmijesi. Grleni smijeh
supruge u posve zatvorenoj burki upucen njenom muzu. Polovica zena je u
fenomenalnim maramama samo oko glave. Guraju kolica s malom djecom. Oko
njih urbani underground s piercanim i bogato tetoviranim zenama i
muskarcima u crnom.
Glas
mujezina koji s razglasa poziva na molitvu se mijesa s nabrijanim
basovima iz butika za mlade cure. Na ulici se prodaju svjeze dagnje i
ogromni peceni maruni. Hrana u svim mediteranskim varijantama slatkog i
slanog.
mujezina koji s razglasa poziva na molitvu se mijesa s nabrijanim
basovima iz butika za mlade cure. Na ulici se prodaju svjeze dagnje i
ogromni peceni maruni. Hrana u svim mediteranskim varijantama slatkog i
slanog.
Stojim ispred izloga s pecenim mesom kao iz nekog filma. Uopce nisam gladan ali prizor je nevidjen.
Sladoledzije imaju svoju predstavu sa zlicama za sladoled duljim od metra.
Puno
ulicne glazbe i posebno jedan vrlo mladi trio svira i pjeva jako dobro
ali ocito nesta tako poznato da prolaznici s njima pjevaju suznim ocima
uz ovacije na kraju svake pjesme. Decki kuze da su zvijezde, al drze se
skromno. Pjesma je u prvom planu.
ulicne glazbe i posebno jedan vrlo mladi trio svira i pjeva jako dobro
ali ocito nesta tako poznato da prolaznici s njima pjevaju suznim ocima
uz ovacije na kraju svake pjesme. Decki kuze da su zvijezde, al drze se
skromno. Pjesma je u prvom planu.
Pred kraj setnje veceram rizu na mlijeku uz neizostavan caj, koji sad eto znam naruciti po tursku.
Zaljubljen u Grad, a tek smo se upoznali.
Na kraju modul za lakomost preuzima kontrolu i ulijecem u cini se finu slasticarnu Saray Muhallebicisi i narucujem par baklava. Ipak je Bajram.
Na ulici ispod mog prozora auti razgovaraju. Trubama.
Tako je sugurnije kad su prometna pravila na bazi fuzzy logic.
Ovo je jedna od ljepsih gradjevina u glavnoj ulici Istiklal.
Katolicka crkva svetog Ante.
Samo argument za neke neinformirane.
0 Comments