Nedjeljno jutro u Staroj Čaršiji u Skopju se budi polako.
U puste i tihe ulice svjetlo ulazi sporo i pod ostrim kutem.
Šećem pola sata. Čistačice pospremaju sinoćnji dernek, ali polako…uz gutljaje kave…
Ulazim u otvorenu burekdżinica. Nude se sa sirom ili s mesom. I jogurt.
Uzimam kifl s pekmezom.
Burekmajstor priprema proizvod koji prvi puta vidim: okruglim nožem siječe bureke na komade od par centimetara i stavlja ih u mala peciva. Jedva stize pripremiti te minijaturne “hamburgere” kolika je potraznja.
Ponegdje građani Stare Čaršije piju jutarnju crnu ispred vrata svojih kuća. Pogledavaju krajem oka prema dnu šalice. Što li piše o prošlosti i budućnosti?
Klimamo si za dobro jutro.
U puste i tihe ulice svjetlo ulazi sporo i pod ostrim kutem.
Šećem pola sata. Čistačice pospremaju sinoćnji dernek, ali polako…uz gutljaje kave…
Ulazim u otvorenu burekdżinica. Nude se sa sirom ili s mesom. I jogurt.
Uzimam kifl s pekmezom.
Burekmajstor priprema proizvod koji prvi puta vidim: okruglim nožem siječe bureke na komade od par centimetara i stavlja ih u mala peciva. Jedva stize pripremiti te minijaturne “hamburgere” kolika je potraznja.
Ponegdje građani Stare Čaršije piju jutarnju crnu ispred vrata svojih kuća. Pogledavaju krajem oka prema dnu šalice. Što li piše o prošlosti i budućnosti?
Klimamo si za dobro jutro.
Meni piše putovanje.
Inshallah.
0 Comments