Prije dorucka opet odlazim do crkve sv.arhanđela Mihaela unutar manastira u Berovu. Liturgija je u tijeku pa se ne zadrzavam dugo. 

U ovom i drugim manastirima koje cu posjetiti prakticira se osamljivanje u meditirajucoj molitvi – hezihazmos. Posebnoj psihosomatskoj tehnici u kombinaciji s jednostavnom Isusovom molitvom kao mantrom. U nekim fazama tehnika ukljucuje i prokrastinaciju. 

Napustam Berovo na izvoru rijeke Bregalnice s najboljim utiscima o malom i zivom gradu koji poput mnogih u Makedoniji putuje s nekim svojim mirom zamrznut u vremenu.

Zelits li vrhunske svjeze ovcje mlijecne proizvode? Uđeš u dućan na svakom ćosku. 

Kratko se zaustavljam kraj obliznjeg akumulacijskog jezera. Na putu svjezi trag sudeci po volumenu (dvije dobre lopate) veceg mende.

Gutamo cestu s čistim hedonizmom. Suncani dan bez posebnih lokacija i ciljeva. Preko Delčeva i vec poznatih Kočana vozim do davno ugaslog vulkanskog kratera i mjesta Kratovo.

Kuća isto razbacano po brdima s puno malih kamenih mostova preko rasjeka kroz centar. Građevine iz otomanskog vremena. Od drveta, kamena i zemlje. Neke vrlo stare su u poluraspadnutom stanju pa ti pruzaju uvid u svoju strukturu i unutrasnjost. Vozilom u ovom mjestu putnik nece stici daleko. Glavni trg je malen i dolazak crne ptice je privukao previse zanimanja da bih u miru popio kavu, pa nastavljam do velikog Kumanova.

U Kumnovo ulaziš pretječući konjske pa cak na periferiji i jednu kravlju zapregu. Prema centru prelazis prugu nekoliko puta, zaobiđes tržnicu s lubenicama i paprikama, stanes na zebri damama u svijetlim nestrukiranim haljinama, klimnete si i evo te u centru.

GPS i PS (pitas seljaka) tehnike su zakazale, pa se drzim starog trika u potrazi za dobrim mjestom za rucak: tamo gdje je puno parkiranih auta ispred restorana jede se ako vec ne fino, onda bar sigurno. Veliki promet znaci brzi protok namirnica. Velicina tanjura je izravno proporcionalna velicini auta.

Gostionica Doma s rebrom svinjskog dinosaura na skari i sopskom salatom u lavoru se pokazala kao velika utjeha osamljenom rajderu.

Danasnje mjesto spavanja je jos jedan snoliki grad kojeg bi nekad trebalo polako upoznati. Mozda u drustvu domace turisticke voditeljice.

Prizori koje slikam i drvoredi po ulicama me vracaju u grad mojeg djetinjstva. Samo sto su u mojem stabla duhovi.

Frizerski saloni sporo sisaju klijente, slasticarnice su spektakularna mjesta za izvesti djecu, ulicne rasvjete ima koliko treba. 

Strumica blues tople veceri kasnog ljeta tisucu devetsto i neke…