Nedjeljno jutro u Staroj Čaršiji u Skopju se budi polako. U puste i tihe ulice svjetlo ulazi sporo i pod ostrim kutem. Šećem pola sata. Čistačice pospremaju sinoćnji dernek, ali polako…uz gutljaje kave… Ulazim u otvorenu burekdżinica. Nude se sa sirom ili s mesom. I jogurt. Uzimam kifl s pekmezom. Burekmajstor priprema proizvod koji prvi… Continue reading Slow light
Category: [2014.] CONSTANTINOPLE
After The Rain
Devet je. Berta natrpana. Šofer u crnom. Istanbul kaze: “Ne idi, nisi jos nista vidio!” Kupujem vodu za put u podrumskom dućanu u ulici Tarlabasi. Pored nogostupa cura zaspala na kamenim stepenicama. Grad je budan. Policija je nocas imala potjeru u mojoj ulici. Nisam ustajao, a za pucnjeve koje sam jos budan cuo mislim da… Continue reading After The Rain
Sveci posljednjeg dana
Jutro pocinje polako. Treba se polako pozdraviti s Gradom. Hotel je na rubu cetvrti Beyoglu uz sam kvart Tarlabasi koji je zapravo slam u potpunoj gradjevinskoj i socijalnoj propasti. Zivot je ovdje tezak, siromasan i u vecini s one strane zakona. Samo 250 metara od sjajnog centra i ulice Istiklal. Uvazavajuci prigovor prijatelja da se… Continue reading Sveci posljednjeg dana
Mevlevi tekija
Jutro u derviškom samostanu reda Mevlevi. Danas je u tom skoro 600 godina starom samostanu muzej. Unutra je pored mene samo nekoliko cuvara i … nekoliko tisuca dervisa. I tko se potrudi cuje glazbu, molitve i tihe i brze korake kod obavljanja svakodnevnih poslova. Skromnost, zahvalnost ali i integritet. A kad stanes u glavnu dvoranu… Continue reading Mevlevi tekija
Melek iz Megale Ekklesia
Od devet u jutro na cesti. Zadnji je dan praznika pa su ulice prilicno puste. Ali ne za dugo. Pjesice odlazim do Taksima i spustam se do mora. Zatim tramvajem do Sultanahmet firtla u kojem cu provesti veci dio dana. Prvo u Aju Sofiju. Fascinacija njenom interijerom pocinje jos u djetinjstvu kad sam vidio litografiju… Continue reading Melek iz Megale Ekklesia
Telephone call from Istanbul
U jutro nakon dorucka izlazim iz Sofije kro presiroki bulevar ‘Carigradsko šose” s novim zgradama poput parkiranih svemirskih brodova. Jurimo autoputom kojem je mjestimicno apšisao asfalt pa se oboje tresemo. Pored nas prolaze nijemi milijuni suncokreta. Kao narod koji bulji u televizor. Dok ne dodje najtuzniji dogadjaj. Naime, zalazak sunca. Brda se ispeglavaju i postaju… Continue reading Telephone call from Istanbul
Real deal
Planirao sam taj tjedan dana godisnjeg prozivjeti na Otoku gdje vrijeme stoji. Kao jedinu terapiju protiv neizlijecive insulomanije. Nakon nekoliko dana tretmana opojne imortele, slanog vjetra, zaglusen ditirambom, paukove svile omotane oko glave, izmucen hladnim dubinama, mastan od maslina i nogu duboko u pudrastoj crvenoj prasini bit cu proglasen princem egzilara. Izlijecemo iz garaze u… Continue reading Real deal