Category: [2022.] SEHARA SA ZAPADNE STRANE

Iz Fesa jutros putujem po autoputima do Tangera. Svjeze je i oblacno. Intenzivno zelena brda Maroka. Cijelim tijelom zelim kavu, ali to se ovdje ne kuha. Najblize sam stigao do kave u Americkom fast food restoranu na odmorištu. Imaju masinu za espresso. Eto. I to sam napravio. Tako da mogu sa smjeskom pratiti kako mi… Continue reading Inšallah

Preko zelenih, prohladnih brda Srednjeg Atlasa cesta me vodi do grada cije sam fotografije gledao u mladosti s ushićenjema. Dok je Marrakech jedan divlji kurvin pir, Fes je samostanski mir i duh starog vremena. Samo bi se o predimenzioniranim ulaznim vratima od okovanog crnog drveta mogla napisati posebna knjiga. Fesova Medina te odmah uvuče u… Continue reading Stari Grad

Walking the day in Marrakech. Trgovci me već znaju, pa ne vuku više za rukav. Samo zabrinuti mladi domaći dovikuju na engleskom, čim se maknem iz glavne rijeke turista u pokrajnje ulice Medine: ne, u krivom ste smjeru, tamo je suk, tamo je bazaar…kamo idete?! U čisti užitak gubljenja. Pa se nasmijemo. Sklanjam se od… Continue reading Sandalovina, Ambra i Mošus

Kasni ručak poslijepodne u cafe Chez Zaza, unutar zidina Medine, na krovu iznad bazaara. Ok, tajine je bolji od mojeg. Al ne bas puno bolji. Madame Zaza je pristala na fotografiranje u svojoj kuhinji. Pod uvjetom da prekontrolira fotografiju. Na trgu Jamaa El Fna se pozeru s majmunom pridruzio i drugi, te su trazili puno… Continue reading Marrakech

Danas samo cesta i sunce. Ona strasna ruta od prekjucer, onih 500km uzasa i vjetra i pijeska i loše ceste i zavoja i na kraju ledenog sumraka danas po suncanom danu izgledaju kao voznja do Crikvenice. Dobro, vjetar postoji, ali nije pustinjska žuta oluja. I deve nisu bas jadranske. Primjecujem vise imigrantskih naselja. Kolibe su… Continue reading ⵡⵉⵏⴷ, ⵙⴰⵏⴷ ⴰⵏⴷ ⵙⵜⴰⵔⵙ

Nakon doručka na zadnjem katu divno uređene obiteljske kuće, pretvorene u hotel počinje tužniji dio puta. Povratak. Pokušavam ne misliti da sam nadva dana vožnje udaljen od Dakara. I da će cijela godina proći dok opet ne dođe prilika. Na izlasku iz surferskog zaljeva u Dakhli zaustavljam zbog fotografiranja zmajeva. Jutro je pa su surferi… Continue reading Déjà Vu

Danas stižem do najdalje točke do koje mi je dano ući u Afriku. Na samo dva dana vožnje udaljen od Senegala i divnog Dakara. Ali moram natrag. Da nesto ostavim i za drugi put Put je pustinjski, ali vjetar se smilovao, pa i pješčanih zapuha na cesti nema previše. Mašina prede dugih 650km. Nepažljivom promatraču… Continue reading Point of Return

Krivudava cesta te vodi kroz naselja sve dublje u pustinju. Jos uvijek sitno raslinje i pokoja palma. Mnogi vozači motora i kamiona imaju potpuno zamotane glave i suncane naocale umetnute u maramu. Policijske kontrole su sve cesce. Prvih par stotina kilometara kontroliraju brzinu a zatim stvari postaju ozbiljne. Kamo idete, gdje cete odsjesti…ali svi ljubazni… Continue reading U Gostima Kod Saint-Ex

…i osamstoti kilometar u Africi. Vrijeme: pretežno oblačno s vjetrom, bez kiše, dvadesetak °C. Idealno za silazak na jug Maroka. Za dorucak u Rabatu serviraju se debele palacinke s pekmezom po izboru. I crna kava. Nakon prvog gutljaja, navala srece u tijelu, toliko da mi je trebao i drugi gutljaj da prepoznam u kavi divni… Continue reading Dan drugi

Tko je to dosao prvi jutros na parking pristanista u Tarifi? I gnjavio sluzbouljudne mornare na svim jezicima, s pitanjima ide li brod i moze li se preko i kad krecemo i gdje da se stanem… Sve je prilicno organizirano. I karte i brod i mala Marokanska policijska stanica na trajektu sa saletrima i ljubaznim… Continue reading U Rabatskoj Medini

Bismillah!

Danas samo jurnjava. 650km sunca i oblaka i autoputa. Na praznom parkingu benzinske stanice, negdje izmedju Portugala i Spanjolske, u hladu srčem kavu s mlijekom. Ispred mene kadar koji bi se mogao pretvoriti ako ne u seriju onda bar u dugometražni film. Parkiran Lamborghini. Od milijun Eura. Pored njega na asfaltu mali škafić s vodom… Continue reading Natrag do Gibraltara

I vjetra. Prije povratka na jug Portugala skočimo na trenutak do Porta. Samo kratka vožnja po gradu da dobijem dojam…nakon čega odlučim doći na nekoliko dana, samo u Porto. Jednom, nekad, kad više neću juriti na Mrcini. Dobro, možda ipak i ranije Umjesto unutrašnjosti želim još malo na obalu. Valovi te nekako hipnotiziraju i povuku.… Continue reading Dan Velikih Valova

Ostavljam Lisabonske azulejos fasade i jurim traziti surfer’s paradise. Prema preporuci Mr.S. prvo odlazim na zračnu kupelj na Cabo da Roca, na najistočniji Evropski komad granita. Tisuce turista se slijevaju uskom cestom da vide hrid na kojoj puše vjetar. Tajlandske turistkinje u preodrezanim trapericama podvriskuju i okidaju selfije sa škrtim niskim raslinjem. Sve je po… Continue reading L’Écume des Jours

Savršeni dan za ceste. Sunce i vjetar, oko 20°C. Silazim s autoputa za Lisabon. To znaci krivudavim cestama, preko brežuljaka, u male gradove i sela u nekom polaganom ritmu. I puno tunela od borova i eukaliptusa. U jednom selu, na benzinskoj mi daju popust, pa sam obećao da ću se vratiti. To je zapravo već… Continue reading Bacalhau Grelhado

Prije svanuća ubacujemo se u rijeku automobila na Autovia del Sur koja nas za manje od sat i pol dovede do velike Španjolske luke Algeciras. Tamo, na pustom parkiralištu ljubazna glava koja živi u maloj kućici mi objasni da ne mogu danas preko. Da je moj precizno i više od godinu dana planirani prodor u… Continue reading Jump to … Portugal

Danas spavam u nekom turističkim naselju iz vlažnih snova britanske srednje klase. Par desetaka km od Malage. Čak su u supermarketu informacije s razglasa na Španjolskom i Engleskom. To je trebala biti startna točka za sutrašnji ulazak u Afriku. Medjutoa Čini se da je put do Senegala odgođen za ovu godinu. Maroko otvara trajektnu liniju… Continue reading Otkazano!

Nije naziv jela, vec naslov danasnje voznje. Kad smo se spustili do Atlantika, negdje izmedju Biarritza i Bilbaota temperatura je podivljala. Na benzinskoj putnici na našinama parkiraju u hladu kamiona. Modna je revija crnog donjeg veša. Vadim poplun koji sam nagurao u hlače jer je u Belgiji bilo s oproštenjem skoro nula kad sam krenuo.… Continue reading Bolas de Toro, Madrid

Tisuću četiristo devet dana bez putovanja. Sto si radio sve te dane, zagudiše anđeli…”mijenjao-sam-život” … ponove u glas polako, pa se pogledaju i vrisnu od smijeha …za što si ga to mijenjao, izgubljeni Zemljanine. Da nisi možda za besmrtnost…Ne luduj nego trazi put. Hladno jutro Briselsko. Srecom bez kise. Nedjeljnu misu smo odsluzili na polupraznom… Continue reading Saint Georges des Coteaux